U njenim tekstovima uvijek ćemo naći realnu sliku, bez imalo uljepšavanja, što je osobina objektivnog novinarstva i spisateljstva. Ona piše o jednom drugom licu Crikvenice koje živi u sjeni mondenih hotela i vila. Piše zapravo o naličju sjajne turističke Crikvenice, o sirotinji i mizeriji stanovnika Kale, u kojoj se... jednen kabanon pokriva cela familija. Piše o papučama obući kućne izrade koje su se ne tako davno proizvodile i nosile umjesto skupih kožnih postola. Piše o vremenu Drugog svjetskog rata i djeci željnoj slatkih galetica. Najviše prostora, gotovo trećinu knjige posvećuje Crikveničkim ribarima i ribaricama, koje čitajući doživljavamo kao stvarne osobe koje se duhovitošću, ponekad i zlobnom, bore protiv svojih sudbina.

Dio knjige posvećen je novijoj Crikvenici, koja se mijenja iz dana u dan pred našim očima, a te promjene autorica povezuje s demografskim promjenama, odnosno migracijama stanovništva, uvjetovanim mahom ratnim zbivanjima od davnih dana sve do damas. Ova zbirka završava pripovjetkom znakovita naziva: Neka druga Crkvenica, kojom nas navodi na zaključak o kraju jedne epohe u kojoj je Crikvenica bila po svoju, različita od drugih, cjelovita i jedinstvena sredina karakterističnog duhovnog ozračja, čije se osobitosti u novije vrijeme gube pod sveopćim naletima raznih standardizacija i sveopće globalizacije.