Izložba na otvorenom

Karnevalski kostimi Crikveničana

Karnevalski kostim je nezaobilazan i glavni element karnevala, maškara ili mesopusta. Kako god zvali taj prastari narodni običaj. Bio taj kostim lijep ili ružan, njegova je osnovna funkcija preobrazba iz realnoga u nerealno. On je svojevrsni ključ za putovanje u svijet iz mašte, u kojem možemo biti ono što u svakodnevnome životu nismo.

Kamevalski kostim kao i samo značenje karnevala mijenjali su se kroz povijest, u skladu s društvenim promjenama i socijalnim statusom skupine, pa poprimaju različite pojavne oblike u krugu bogatog građanstva i siromašnoga puka.

Starija dokumentacija o karnevalskim običajima je prilično oskudna. Ozbiljne kronike nisu bilježile tako neozbiljne priredbe. Pa ipak, jedan zapis povjesničara I. W. Valvasora iz sredine 17. stoljeća govori o pokladnim običajima u Primorju, navodeći kako se narod u Senju okrabulji... i zbijaju po gradu svakojake ludorije i šale. Slično je bilo i u Crikvenici i cijelome vinodolskom kraju, a takav način maškaranja održao se i u prvim desetljećima prošloga stoljeća. Dovoljno je bilo preokrenuti jaketu ili obući staru poderanu odjeću, a lice zacrniti čađom ili pokriti koprenom. Toga se još sjećaju najstariji stanovnici Petaka i Gornjega kraja. Kostimi su bili ružni, zastrašujući, ali i komični. Ovu su narodnu tradiciju jos sačuvali Griški krabunosi u svojim ružno-strašnim kostimima.

Najstarije sačuvane fotografije kostimiranih Crikveničana s početka 20-oga stoljeća pokazuju jedan posve drukčiji karneval, karneval bogatih građana koji su se zabavljali u otmjenim kućama i elegantnim hotelima. Njihovi kostimi svojim raskošnim izgledom odražavaju materijalni status i sadrže odjeke karnevala iz velikih europskih gradova. Nižu se Harlekini, haremske odaliske i likovi iz talijanske Commedie dell arte.

Po završetku Drugoga svjetskog rata, u promijenjenim društvenim uvjetima i karneval mijenja svoje lice. Svatko odjeva ono sto ima, pa tako i za karneval. U veselim povorkama miješaju se lijepi i ružni kostimi, a svima je cilj isti: dobro se zabaviti.

Sredinom 1960.-ih godina je crikvenička karnevalska tradicija znatno osuvremenjena, najviše zaslugom dvojice duhovitih i maštovitih crikveničkih krojača, Josipa Antića i Davida Matejčića. Ustoličen je niz novih karnevalskih likova, uz Merika i narikaču, pojavljuju se tužitelj, branitelj, sudac i svita na čelu s velikim mestrom. Mijenjaju se ostali karnevalski kostimi, koji sve češće sadrže duhoviti komentar nekih aktualnih zbivanja, a u povorkama se pojavljuju i cijele grupe tematski povezanih kostima.

Zadnjih dvadesetak godina su kamevalski kostimi i šminka na licima sve maštovitiji, jer su i izvori nadahnuća brojniji, najčešće zahvaljujući tehnološkom napretku i filmskoj industriji. Od izvorne tradicije ostalo je malo, zapravo tek nejasno sjećanje i datumi u kalendaru: od Sveta Tri kralja do Korizme. Sve ostalo je prepušteno ljudskoj domišljatosti.

Izložbu pogledajte ovdje.

Sanja Skrgatić